Po nemackom izradio Vasa Pelagic 1879

U mjesto predgovora i uvoda

Danas kad evropske diplomate, gone Srbiju i Rumuniju da priznaju Civute i njiovu vjeru, kao ravnopravne sa ostalim drzavljanima pred zakonom – ova je knjizica potpuno umjesna i “cjelishodna.“

Danas, kad se Civuti sve vise i vise ugnjezdjuju ne samo po varosima, nego i po selima, neophodno je nuzno za svaku porodicu svih pokrajina, gde Civuta ima, da ovu knjizicu dobro procita i upamti; jer ona je pravilno ogledalo Civuta, iz kojeg se vidi, da njima i sami bozanstveni njihov zakon-„Talmud“nalaze da varaju, zakidaju, grabe, zalagivaju, panjkaju, mrze, upropascuju, gule i ubijaju sve narode koji Civuti nijesu.

Danas, kad se Civuti smireno i placno Bogu mole, ne samo u crkvi-sinagogi-nego cak i po ulicama, da ih svijet vidi kao skromne i pobozne ljude, treba svaki da sazna, sva navedena data i dokaze ove knjizice, pa ce uvideti strahovite uzase, koje Civuti i njihovo jevandjelje-Talmud, svemu necivutskom svetu sprema.

Uz to, iz ove knjizice svak ce uvideti, da „mudre diplomate“evropske, koje vele, ko djoja, da rade za mir, sigurnost, moral, pravdu, srecui blagostanje naroda, da ti mudri drzavnici i krmanosi Evrope, pod zastitom Civuta i njihove vjere, mozda i nehotice i po neznanju, uzimaju u zastitu prevaru, laz, podlost, grabez, mrznju zabludu i ubijstvo svih Necivuta, dakle i nas Hriscana, kamo i mi Srbi pripadamo.

Posto oni procitaju ovu knjizicu ili veliku knjigu “Die Sittenlehre desTalmud`s“ stampanu u Berlinu 1876. godine, uvjerice se o istinitosti nasih rijeci.

A da je ta knjiga i ovaj izvod iz nje potpuno vjerna, svedoce navedeni citati uzeti iz samog bozanstvenog Talmuda, koga je cijelog svog zivota proucavao dr. August Rolling, a koji je radi boljeg dokaza polozio 1000 talira nagrade svakome onome, koji iznadje da je ma koji citat u njegovoj knjizi lazan. Taku nagradu odredio je za to, sto Civuti govoreci taocima da su ko bajagi, navedeni citati neistiniti i da toga u Talmudu nema, ali na zalost njihovu, veli pomenuta knjiga njemacka, jos niko dosada nije mogao pogrijeske naci i nagradu od 1000talira dobiti.

Stoga je ta knjiga,teski kamen spoticanja za Civute i njihovu vjeru, za njihovo postenje i moral, cim se oni toliko po svijetu fale i razmecu.

Dr.August Rolling, pisac te za Civute uzasne knjige, morao je pobjeci u Ameriku, zbog osvete „bogoizabranih“ izrailjcana - koje nas narod zove Civuti, a i svakog onog koji je u sebicnosti njima ravan, krstio jeimenom „cifta“.

I cuveni naucar Herderveli u svojoj knjizi “Ideje za istoriju covecanstva“: Mi smatramo Civute, kao parasitsko bilje, koje se gotovo svima evropskim narodima o vrat objesilo, te im manje vise zivotnu snagu, krv i sok iz tijela ispija.“ I filosofi njemacki- Kant i fihte, tako isto misle o Civutima, veleci, da je to narod prevare, narod kod koga se gradjanska cast ne trazi.

Zbog toga eto i mi velimo, da je neophodno nuzno, da svak zivi, ko s Civutima i njihovim jednomisljenicima pazaruje i zivi, dobro izuci sve mjere tezine i duzine i sve racune, koji su nuzni coveku da zna izracunati tacno sve, sto kupuje i prodaje, jer besavjesna ciftarija uzasno zakida i opkrada jadni narod i pri mjerenju i pri racunanju.

U ime toga trebalo bi odma ni casa caseci, da opstine, svecenici, uciteljii svi prijatelj inaroda, otvore nedeljne skole i javna predavanja, da u njima i musko i zensko, i staro i mlado, nauce sve mjere i racune, sto mu pri prodaji kupovanju treba.

To je, kao i sva ova knjizica, zastitnik od poplave ciftinske prijevare i grabezi. Za ovo bi trebalo i same skupstine i sabori narodni da se brinu i upustva daju, da bi se sto pouzdanije i skorije do cijeli doslo.

Nek niko ne misli, da smo mi kao ljudi, protivni ravnopravnosti Civuta, jer mi propadamo onim ljudma, koji propovjedaju ne samoravnopravnost, nego i jednakost i bratstvo sviju ljudi i naroda, dakle iCivuta; ali nikome ne priznajemo ravnopravnost, koji vjeruje u Talmuda i podobne ludorije, koje propovjedaju: zabludu, omrazu, laz, prevaru i stamanjivanje svega onoga, sto u Talmuda ne vjeruje. Ravnopravnost treba priznati Civutima samo onda kad se odreku Talmuda, pa prigrle vjeru istine i pravicnosti, bratstva i jednakosti, jer dotle treba po Talmudski odmjerivati i suditi svima onima, koji i sami po Talmudski mjere i sude.

V.P.

Rekav toliko umjesto predgovora i uvoda, prelazimo izlaganju navoda, citata i vjerozakonskog civutskog ucenja Talmuda, koje je u pomenutoj njemackoj knjizi stalno izlozeno. Izvadjanje ovo pocinjemo ovim redom.

1. O Civutima i njihovim bliznjim* uci Talmud ovako : „Bogu su miliji Civuti no Andjeli“ (Tr. cholin f.91.2).

„Da Civuta nema na svijetu, ne bi ni sunce sjalo, ni kisa padala, niti bi ikakva blagoslova bilo na zemlji.“ (Tr. jebam. f.63.1).

„Svaki oni koji nije obrezan po civutski, jeretik je i bezakonik.“ (Tr. Berach. Tr. 47.2.)* Za Civute su bliznji samo Civuti, a svi ostali narodi za njih su nevjernici, jeretici-otpadnici i bezboznici.

„Kao god sto je covek nad zivotinjom, tako je i Civutin nad svim narodima svijeta od Boga postavljen.“ (Ib. f.101.2).

„Koji bi Civuta cusio, osinuo. Toliko je ucinio grijeha, kao da je samoga Boga osamario“ (Tr. Sanch. f. 58.2).

„Kao sto je sin od oceva tijela, tako je i Civutin od bozijega tijela, pa zato svaki Necivutin mora glavom platiti, koji bi se usudio Civutina tuci“ (Ibid).

Sta vise Talmud, opisujuci blage rajske dane veli: „da su svi narodi, koji Civuti nisu psi i magarci“ govoreci da su blagi dani samo za Civute, a ne za jeretike, za pse (Tr. Megilla. 7.2).

„Kuce Necivuta, kuce su zivotinjske“ (Leb. Tob. F. 46.1).

Nikome, ko nije Civutin, ne treba milosti i pomoci ukazivati“ (Tr. Jebam f.12).

„Zabranjeno je bezboznika pozdraviti“ (Tr. Gittin. f.62.1). ali ipak veli dalje: “Covek valja da je uvek lukav u strahu bozijem“ (Tr. Berach f.17.1). “pa stoga, pozdravimo i nevjernika samo zato da mu se pokazemo uctivi, miroljubivi i prijatelji, i da otklonimo sumnjicenja i izazivanja“ (Ib. i tr. gillan f. 61.1).

„Dopusteno je pred bezboznikom (necivutinom) pretvarati se, da te ne osteti i ne ujede“ (Tr. Lota.f. 41.2).

„Najboljem jeretiku uzmi zivot, samo ako mozes“ (Tr. Aboda. S. f. 62.2. I Ven.Soph. 13.3.9).

„Slobodno je ubiti onoga koji civutsku vjeru porice“ (Tr. pes.f. 122.2).

„Pravedno je u opste jeretika stamaniti“ (Ib. f. 4. 2. Tes.).

„Ko proliva krv onih, koji nisu Civuti, vele rabini, Bogu zrtvu prinosi“ (8Falk. Schim. f. 247.3; Bemid. b.r.p. 21. f .229.3).

„Zapovijed „ne ubi“ znaci i vazi samo za Civute, a ne za nevjernike.“ („Orao“ Majmonides.fad. ch. 4.1.f.47.1); „jer ko ubije jednu civutsku dusu, veli Talmud, tom se racuna, kao da je sav svijet poubijao, a ko odrzi jednu civutsku dusu, taj je ucinio djelo, kao da je cio svijet odrzao“ (Tr. Sanh. F. 37.1).

Ma da Talmud pravi neku razliku izmedju Hriscana i Perzijanaca i Hananaca, ipak veli da su i Hriscani „jeretici, neznabosci i nevjernici“, dakle i za Hriscana vazi sve ono sto je dovde navadjano. Tako Talmud veli: „Ma da su Hriscani neznabosci, ali ipak slobodno je o njihovom prazniku s njima trgovati“ (Tr. Aboda s. f.2.1).

A Rasi bez okolisanja veli: „I najboljeg medju Hriscanima treba udaviti“ (14. Ed. Am. 7.A).

I tako po bozanstvenom civutskom zakonu – Talmudu, svi narodi, koji nisu Civuti „bezboznici su, psi i magarci“, koje treba pobiti. No pocem se danas prva pocast odaje velikasima, sto su odozgo, zglave, to u to kolo spadaju i dobrotvori civutski, gospoda diplomate, koji na kongresu u Berlinu vise radise i vjecase u zastitu Civuta, no o onoj mnogobrojnoj bjednoj sirotinji, koja je iz nuzde bunu podigla, i koja je u tome istocnome ratu ostala bez idje icega.

2. O vlastitosti ili privatnoj svojini govori sveto pismo – Talmud ovako: „Bog je dao vlast i pravo Civutima (izrailjcima) na zivot i imanje sviju naroda“ (Seph. Ik. 3 cp. 25; It. Falk. Schim. f. 83. 3n 533).

„Opljackati nevernika sa svijem je dozvoljeno, a tako isto i nadnicu mu zakinuti“ (Babam. f. 111.2).

Zapovjed mojsijeva „ne ukradi“ znaci da Civutina ne pokrades i ne ostetis, a ne nevjernika (Saph. Niz. 105.2 “Orao“Majmunides“).

Za Civuta kradja, nije i ne moze biti kradja, jer sav svijet pripada od Boga njima u imanje i vlastitost. On uzme samo ono, sto mu treba i sto je njegovo.

3. O nadjenim stvarima Talmud govori: „Koji nevjernikovu izgubljenu stvar nadje i povrati mu je, grjesi Bogu, jer time jaca moc bezboznika“ (Orao“ Majmonides fed. Ch. 4.11.3. F. 31.1; i Tr. Sanh. f. 76.2; Tr.Baba. k. f. 113.2).

„Ako Civutin nadje priznanicu svoju, koju je dao nevjerniku za uzajmljeni novac, ne treba mu je vratiti, jer obveza prestaje cim je nju Civutin nasao. A ako bi nasao sam od sebe, u ime Boga hteo priznanicu natrag vratiti, to rabin mora reci :„ako hoces da slavis ime Boga, to cini sto ti pripada, to jest, ne jacaj moc nevjernika i zadrzi ono, sto ti je od Boga po zakonu odredjeno“ (Rabi Jeruham.Seph. mesch. 51.4).

4. O kamatama (o interesu) Talmud uci. „Zabranjeno je neverniku bez interesa (kamate) davati (Tr. Aboda. S. f. 77.1. Psk. Tos. 1). I sam Behaj, koji je drzao za sebe da je nepogrjesiv veli: „Civutine! Zivot svakog onog, koji nije Civutin u tvojoj je ruci, a jos vise njegov novac.“ (Ib. 24.1).

Ocevidno je da se ovim ne samo daje maha najnecovecnijem interesu, gulenju naroda, nego time se ustupa Civutinu imetak i krv nevjernika i uci svakom razbojnistvu.

Po svetoj knjizi toj „izabrani narod“ osjeca se pozvan da zivi od odabranih povlastica, gdi se najvise zakajisariti moze, veleci: “Nema goreg ni losijeg posla od obradjivanja zemlje, od zemljoradnje; jer kad ko 100 srebrenika u trgovini ima, moze svaki dan mesa i vina imati; kopak ulozi 100 srebrenika u zemljoradnju, moze samo soli i kupusa jesti“ (Tr. Jebam. f. 63.1).

Jamacno zbog takvog filosofiranja Talmudovog, gotovo nidje niko ne moze viditi Civutina da kopa i zanje, a svaki ih vidi kako jedu zaradu i izradu kopaca i zeteoca.

5. O prevari ovo uci Talmud: „Civutin moze nevjernika prevariti i oguliti ga, ali svog bliznjeg – izrailjca ne treba varati“ (tr. Baba. m. f. 61.1.Tos; Tr. Megilla 13.2).

Dalje veli Talmud: „Ako bi Civutin imao neku raspru ili svedocenje s nevjernikom pred sudom, treba da sve moguce ucinis, da tvoj brat Civutin raspru dobije“

O Rabi Samujilu, jednome od najvecih civutskih patrijaraha, prica Talmud da je rekao:“nevjernika prevariti slobodno je; te je i sam jednog nevjernika prevario, uzev mu jednu bocu zlatnu za 4 drahme, a on je mislio da je od tuca i pri tom mu je jos jednu drahmu zakinuo“.

Rabi Brenc pise u svome „Judenbalg“-u str. 21 ovako: Ako bi Civuti citave nedelje tumarali tamo amo varajuci Hriscane, to neka se u subotu svi skupa saberu i svoje slavne marifetluke ispricaju jedan drugome veleci: “nevjerniku treba i srce iz grudi iscupati i najboljega medju Hriscanima ubiti“ –naravno ako se moze.

Eto u tome se sastoji civutsko postenje, koje im sveta i bozanstvena knjiga Talmud ocinski ulijeva.

Zbog takog slavnog, ili kao sto veli dr. August Rolling sramnog vjeronauka Talmudova, Civuti su mu ostali neminovno vjerni kroz sva vremena i medju svima narodima. Ali danas i djeca vec uvidjaju da mu ne ostaju Civuti vjerni sto su pobozni i posteni, vec za to sto im ta sveta knjiga radi bogatstva i opstanka kajisarskog naroda civutskog svaku podlost dopusta.

6. O bogu civutskom Talmud takodje do uzasa smjesne slike prica

Ta sveta knjiga „izbranog naroda bozijeg“ evo sta veli o Bogu: Po njoj dan ima 12 sati. U prva tri sata Bog sjedi i proucava zakon; u drugim trima satima sudi, u trecim hrani cio svijet, a u poslednja tri sata Bog sjedi i igra se sa kraljem riba Levijatanom.

Menahem veli uz to da Bog nocu uci Talmud (f. 97.3. p.17)

Za Levijatana veli Talmud da mu je celjust tako velika da riba od 300 milja duzine u njega uci moze i da mu je Bog zbog te grdne velicine morao zenu oduzeti, jer bi se se svet sa tako pregolemim cudovistima napunio, koja bi sve potrla. S toga je veliki Bog muskarca zasjekao, a zenskinju utamanio, osolio i ostavio za cast pravednima u raju. (Tr. Aboda s. f. 3. i Baba b. f. 74.1.2).

„Igra bozija sa Levijatanom trajala je samo do razorenja Jerusalima (A a. O). Od tog doba Bog se prestao igrati i sa Levijatanom i sa Evom, sa kojom se od prije igrase„. (Tr. Berach. f 61).

Poslije razorenja Jerusalima i progonstva Civuta po svijetu, place Bog zato, sto je sagrijesio zbog razorenja civutskog Jerusalima i svoj bogoizbrani narod po svijetu rasturio. (Tr. Chagiga f 5.2)

„Taj grijeh boziji tako je veliki da Bog u sva tri dijela noci sjedii rice kao lav, jadikujuci sto je kucu izrailjevu opustio, crkvu porusio i sagoreo i djecu svoju po svijetu rasturio“. (Tr. Ber. ach f 31).

„Od tog doba Bog na ovome svijetu nema vise prostora od 4 milje, a prije toga on je sav svijet ispunjavao“. (Ibid. f 11.1) i (Tr.Ber. 1. c).

Razorenje Jerusalima i progonstvo Civuta medju otpadnike po svijetu,Bog na osobiti nacin otkajava i grehe ispasta.

On je svaki dan po dvije suze u more spustio, ali njegove suze sa takim straovitim urnebesom padnu u more da se cuje po svemu svijetu i da od tog tereta i udara zemljotres biva. (Tr. Berach f 59.1. Chagig. f 5.2).

Po Talmudu i samu zakletvu svoju Bog porice. Tako se bio zakleo, da oni Civuti nece imati vjecnog blazenstva u raju koji su se u sume razbjegli u vrijeme gnjeva bozijeg, ali docnije vidio je Bog svoju pogrjesku, pokajao se i uzeo svoju rijec natrag, te tako te Civute pomilovao. (Tr. Sanli f 110.2.) Na drugom mjestu Talmuda stoji da Bog moze od krive zakletve odustati. Jedan od civutskih mudraca prica, kako je cuo, gdi Bog jadikujuci za razaranjem Jerusalima vice: „Tesko meni! ko ce me razrjesiti od nepravo ucinjene zakletve i zadane rijeci“! (Tr. Baba b. f 74.1). No ima jedan mocni andjeo; zvani Mi, koji sjedi izmedju neba i zemlje i taj je kadar razrjesiti Boga, od krivo zadane rijeci i ucinjene zakletve. (Meg. Amulek. F. 1.4).

Kao sto se Bog krivo zaricao i zaklinjao, tako je isto i lagao po rijecima Talmuda, a narocito kad je htio da pomiri Avrama sa Sarom. Usljed toga i sama sveta knjiga, Talmud, dopusta laz, gdi je ona nuzna radi mira. (Tr. Baba m. f 87.1).

Tako eto veli sveto pismo „izbranog naroda“ o Bogu, njegovoj nauci i naravi.

Talmudov Bog izgleda kao djak koji uci, kao kartadzija koji igra s kraljevima riba, kao zenskaros, koji se i sa Evom igra neki igara, kao laza koji cas obeca, a cas opet porice, kao covek i dijete, koje place i okajava svoje grije, kao potcinjeni momak, koji dobija oprostaj od Andjela i.t.d. Nakratko reci, civutski Talmudov Bog izgleda smijesan i naprasit kao dzandrljiv loncar, koji lonce gradi pa ih onda lupa. Zbog svega toga mnogi ce citalac reci: do vraga i Civuti i Talmud, zajedno sa njiovim tako nakaradnim Bogom!

7. O mesiji veli Talmud ovo:

„Mesija ce doci i povratiti kraljevinu Civutima, a ostali narodi svi ce njemu i njima sluziti i potcinjeni biti“. (Tr. Scabb. f 120.1; Tr. Sah. f 88.2.99.1)

„Tada ce svaki Civutin imati 2,800 slugu i 310 sluskinja (Falk. Scim. Is. 56.4. n. 359; Bechaj. l. c. f. 168 P. 37. u.a; Tr. Sanh. f 101.1). Ali prije toga bice uzasan rat, koji ce dve trecine ljudstva stamaniti. U njemu ce Civuti toliko oruzja zadobiti da ce trebati sedam godina da ga sagoru i istope“. (Majene jesc. f 74.4.76.1; Abar. b. Mascm. Is. f. 49.1-3).

Pa i sam „Orao“ sinagoge Majmonides vjeruje u svjetsku vladu Civuta, te veli: “Starim neprijateljima Civuta, tad ce narasti zubi od 22 rifa dugacki“ (Ot. Akib. i Schim).

„Kad Mesija civutski dodje, onda ce zemlja roditi s kolacima i vunenim haljinama, a zito ce biti tako krupno kao dva bubrega od najveceg vola„ (Tr. Kethub. f. 111.2; Schabb. 30.2).

„Mesija ce od sviju naroda poklone primati samo od Hriscana ne“. (Tr. pes. f. 118.2).

„Tad ce Civuti neizmjerno bogati biti, jer sve blago svega svijeta doci ce u njihove ruke; a za kaznu, veli sveti Talmud, da ce tolika velika biti, da ce 300 magaraca trebati da kljuceve nose, i svi ce narodi tada preci u civutsku vjeru, samo hriscanima nece dopusteno biti, nego ce sa svijem iskorenjeni biti, jer su od djavolskog porekla.“ (Tr. Iebam. f. 24.2; Tr. Aboda s. f. 3. 2; Abarb. Maschm. Is. f. 65; Bechaj. l c. 85.3).